Kao što je Bog Otac izvor koji daje svu svoju ljubav Sinu u Duhu Svetomu, a Sin je kao takav i prima, u svoj punini, tako i evanđelist u današnjem odlomku pred nas stavlja Oca vinogradara, s kojim slika na određeni način počinje i završava.
Prijateljstvo o kojem Krist govori vođeno je istinskom ljubavlju koja nadilazi naše emocije pokazujući kvalitetu odnosa u trajnoj vjernosti; nadilazi naše želje usmjerujući svoj interes na dobro drugoga.
Snažnije nego u euforiji ili lijepim osjećajima, mene će kroz napor služenja u ljubavi današnje riječi iz Evanđelja dotaknuti. Nije smisao u tuzi ili nezadovoljstvu. Isus želi da imamo puninu radosti u sebi.
Bože, ti si odgovornosti svetog Josipa povjerio svoga Sina Isusa i njegovu Majku Mariju. Udijeli svojoj Crkvi da, po njegovu zagovoru, otajstvo spasenja vjerno čuva i vrši sve do dana potpunog ostvarenja.
Danas se sveta Katolička Crkva spominje jednog od najveći otajstava svoje vjere i povjerenja u Boga Trojstvene ljubavi, a radi se o ››utjelovljenju‹‹, ››učovječenju‹‹ druge osobe Presvetog Trojstva Gospodina našega Isusa Krista.
Ovih velikih dana, kao i uvijek u liturgiji, slavimo Krista – posvetitelja vremena. Zahvaljujući njemu, u ovozemnoj smo borbi, iako okruženi mnoštvom osuda i nedovoljno hrabrih Pilata, Božjom rukom zamilovani. Stoga je naše vrijeme, milosno vrijeme.
Svatko od nas u svom životu nosi neka sjećanja. Sjećanja su plod iskustva. Ona imaju moć vratiti nas u trenutak kad su učinjena.
Prvi je dan u tjednu. Je li s Isusom počelo novo stvaranje? Zadivljuje me razmišljanje kako su smrt i zlo htjeli imati zadnju riječ u Isusovom životu. Ali Bog je nepobjediv.
U vazmenom smo vremenu. Druga je vazmena nedjelja. Slavimo pobjedu Isusove ljubavi nad smrću po kojoj nam otvara pristup vječnom životu.