U vazmenom smo vremenu. Druga je vazmena nedjelja. Slavimo pobjedu Isusove ljubavi nad smrću po kojoj nam otvara pristup vječnom životu.
Čitanja treće vazmene nedjelje tematski su vrlo slična čitanjima koja smo slušali prošle nedjelje. Na putu u Emaus dvojica učenika susreću nekog „stranca“. Taj čovjek je ostavio veliki dojam na njih pa su ga pozvali da ostane i blaguje zajedno s njima.
On o kome sve ovisi i On koji vodi brigu o svemu, toliko se iz svoje neizmjerne ljubavi ponizio da je postao čovjekom, malim djetetom koje je potpuno ovisno o brizi roditelja.
Daruj, Gospodine, svima strpljenja Tvoj poziv osluškivati, daruj nam radost čuti ga, a zatim hrabrosti da se odvažimo i krenemo za njim.
Kao kršćani smo dužni prihvatiti, posadašnjiti i oživotvoriti poziv i poruku koju nam Isus daje. On zna da smo mi kao nesigurna djeca u prvim koracima. Ali, On je tu da naše korake učvrsti i da ih upravi na put spasenja. Svakodnevno obraćenje treba biti naš životni stav, a ne prolazna odluka.
Ova nam nedjelja doziva u svijest da je Isus onaj koji pobjeđuje zlo. Gospodar je i ne trebamo se plašiti nikakvog zla, nego njemu vjerovati. U njemu pobjeđujemo sve.
U središtu života vjere ne stojimo mi, nego Onaj kojem to središte pripada. Veliki smo kad se družimo s Velikim, reče mislitelj.
Gubavac dolazi k Isusu i klečeći moli za ozdravljenje. A moli tako da prepušta sve Onome kojega moli. Stav je to istinskog siromaha srcem. Stav koji ne uključuje princip ponude i potražnje, prvenstvo vremenitoga dobra nad duhovnim, plitku duhovnost baziranu na prolaznom.
Put nas poziva na nove korake, na otkrivanje novih obzorja i suputnika. Prošle korake treba ostavljati. Put nam omogućava uvijek iznova spoznati Boga, u novim prilikama.