Različitost ne znači i rastavljenost. Povezujuća snaga u različitosti jest Duh, Gospodin, Bog. Dopustiti Duhu da različitosti učini temeljima jedinstva znači prepustiti se preobrazbenoj snazi Duha koja svjedoči o napojenosti na istom Izvoru.
Što dublje ulazimo u vlastitu nutrinu, to svjesniji postajemo Božje blizine i Njegovog poziva kojim nas već od materine utrobe zove u zajedništvo života s Njim.
Isus doživljava zlo, ali ga ne širi, nego ga svojom beskrajnom vatrom ljubavi prži i spaljuje; tako je križ postao prijestolje prelijepe ljubavi. Raspeti Bog svoju sinfoniju objave privodi kraju.
Napokon je stigla noć i novo jutro je osvanulo. Nestalo je crnih oblaka i oluja se baš posve stišala. Nestalo je riječi na tvojim usnama; samo si osluškivala i čekala. Znala si, Majko, znala si i vjerovala.
Nedjelja, kojom slavimo uskrsnuće Gospodinovo, prvi je dan u tjednu. Dan koji je u prvim kršćanskim vremenima bio jedini kršćanski blagdan, dan od kojega sve počinje i kojemu sve vodi.
Bez iskustva susreta i preobrazbe vlastitoga bića ucjepljenoga u osobu Isusa Krista, nije moguće govoriti o novom rađanju, baštini neraspadljivoj, neokaljanoj, neuveloj.
Našemu vremenu nisu više potrebni novi putovi, nego novi suputnici. Suputnici obasjani novim životom i zorom proljetnoga buđenja.
Cvjetnica ili Nedjelja Gospodinove muke uvodi nas u posljednji tjedan Isusova zemaljskog života. Pred nama je Veliki tjedan u kojem se na poseban način sjećamo Isusove osude, muke i smrti na križu.
Prošlih nekoliko tjedana, kroz hod u korizmi, kršćani donose razne odluke kako će izvršiti nešto, ili se odreći nečega. Neuspjeh vjerojatno nije izostajao. Međutim, i to nije razlog očajavanju ili obeshrabrenju. Život je vezan uz padove, a neuspjesi su, kao i uspjesi, sastavni dio života.