Isus i Marija su na svadbi u Kani Galilejskoj. Marija primjećuje da je nestalo vina. I Isus, pretvorivši vodu i vinu, spašava situaciju. Dakle, Isusovo prvo čudo.
Kako se radujem? Ako promatramo radost u različitim slavljima, onda primjećujemo da su često, umjesto uz pravu radost, povezana uz blago tugovanje, prisjećanje na prošlost, neumjerenost i čak uz očaj.
Danas u Evanđelju čitamo o Isusovom dolasku u rodni Nazaret i židovskoj reakciji na njegove neočekivane riječi.
Teolog Romano Guardini mudro je napisao: "Najveće što ti se može dogoditi jest da se susretneš s Gospodinom."
U današnjem Evanđelju imamo Lukinu verziju blaženstava koja su kod njega razdijeljena na četiri "blago" i četiri "jao". Blago onima siromašnima, gladnima, uplakanima i progonjenima zbog vjere, a jao onima koji su bogati, siti, uvijek nasmijani i redovito pohvaljivani.
Kroz došašće smo pripravljali put, doline dizali i bregove spuštali. Bili smo marljiviji, a ponekad je i 'brat magarac' prevladao. To je bilo aktivno i napeto vrijeme, vrijeme 'nemira' koje ima za cilj mir - rođenje Isusovo.
U prvom današnjem čitanju, kao i u Evanđelju, zanimljivo je zamijetiti da se dvaput susrećemo s izrazom 'udovica'. Najprije se u Starom zavjetu susrećemo s udovicom iz Sarfate i, na koncu, u izvješću iz Novoga zavjeta s udovicom u Hramu.
Kako se približavamo kraju liturgijske godine, tako nam i čitanja tematiziraju svršetak. Isus danas govori o kraju svijeta, o sudu i svome ponovnome dolasku. I baš kad smo užasnuti hrpom zastrašujućih prizora pomračenja nebeskih tijela i propasti zemlje Isus spominje smokvu!
Kada ne bismo ništa znali o današnjoj svetkovini Krista – Kralja svega stvorenja, pitam se što bismo rekli i kako bismo zamislili toga kralja. Bi li to bio kralj u grimiznom plaštu s krunom na glavi ili možda ipak neki moderni čovjek u markiranom odjelu?