Uistinu, tko sam sebi želi hranu osigurati, umrijet će, a tko dopusti Isusu da ga nahrani, kao što dijete dopušta svojoj majci, taj će se spasiti.
Preko tih površnih, prolaznih i vremenitih želja, Isus ih vodi do najvažnije želje. Kruh koji su jeli s Mojsijem pao je s neba i simbolizira mnogo više od običnog kruha.
Svaki čovjek kao vrlo mlad ima razne male želje, ali Isus daje ono najbitnije.
Nije lagano činiti svakodnevne, uobičajene stvari, uvijek sam u napasti da mogu više, a ono što bih trebao raditi, ne radim kako treba.
Njegov poziv je jednostavan. Njemu nije potreban CV, potvrda o poznavanju stranih jezika ili završena srednja stručna sprema.
Pa prorok nigdje nije dobro dočekan ako mu publika može zaviriti u najdublje pore povijesti, ne bi li pronašla neki grijeh, grešku ili nešto za spočitati.
Isus sa svakim od nas ima poseban odnos i nijedan nije isti.
Učenici su stavili Isusa sa strane, točnije na krmu brda, to jest na sam kraj. Tako su, malo po malo, zaboravili na njega. Omogućili su mu da spava.
U duhovnom životu čekanje bi značilo dopustiti Bogu da čini, dopustiti njemu da djeluje po svojoj volji.