Neka jedno malo ljudsko iskustvo o djetetu bude nama prigoda da bolje
razumijemo tajnu slavlja Božića. Ovako priča jedan profesor, liječnik: »Bio sam
volonter u velikoj sveučilišnoj bolnici u Lagosu u Africi. Držao sam predavanje
sestrama i liječnicima. Poslije predavanja dolazi mi jedna sestra i predstavlja
se europskim imenom. Pitam: ‘Kako je Vaše afričko ime?’ Ona izgovori neko melodično,
dugo ime koje ja do tada nisam čuo. Molim je da mi objasni što to znači. To
znači: ‘Dijete koje odnosi ljutnju.’ Pitam dalje: ‘Pa kako si dobila to ime?’ I
onda ona priča: ‘Moji mama i tata bili su zaljubljeni, ali tatini roditelji
nisu htjeli o tome ni čuti. Jednostavno su odbacili i njih i njihovu ženidbu. Tako je potrajalo
jedno vrijeme. Kad sam se ja rodila, mama me je odnijela kod roditelja mojega
muža. Kad su me oni primili u ruke, nestalo je ljutnje. A meni su dali ime:
Dijete koje odnosi ljutnju.’ Tada su se svi pomirili.« Primiti dijete koje
donosi mir, a odnosi ljutnju. To je Božić. To je blagdan Djeteta koje donosi
pomirenje i odnosi ljutnju.
Isus se nalazi na raskršću ljudskih stanja. Sve što je bilo zacementirano
i zarobljeno u prošlost, oslobođeno je i budućnost je nanovo počela. Postoje
dva oblika tjeskobe koji opterećuju naše živote. To su tjeskoba zbog prošlosti
i tjeskoba zbog budućnosti. Tjeskobni smo susrećući se sa svojom prošlošću
koju ne možemo promijeniti. Isto tako tjeskobni smo i bojimo se nepredvidive
budućnosti. Ne možemo promijeniti bolnu prošlost niti kontrolirati prijeteću
budućnost. Baš upravo zbog toga ljudskog stanja Bog se pojavljuje kao Dijete.
Dijete ne pamti, ne sudi, ne prijeti, ne osvećuje se. Dijete briše prošlost
koja je puna poraza i obećava budućnost koju je spremno s nama graditi.
Sami Bog u malenomu Djetetu dopire do naših najdubljih tjeskoba. On je
Bog koji oprašta i tako nanovo stvara našu prošlost. On je Bog koji s nama
izgrađuje našu budućnost dajući svoja obećanja i ostajući njima vjeran. Po
njegovoj milosti mi sudjelujemo u njegovoj moćnoj stvarateljskoj snazi gdje
zajedno s njime, opraštajući mijenjamo prošlost te s dobrim obećanjima i
odlukama stvaramo budućnost. Čineći to, mi postižemo puninu svoje ljudskosti i
puninu svoje slobode.
Bog Dijete čovjeku otvara nova vrata, daje nove mogućnosti, stvara nove
vidike. Kakvog li čuda! Čovjek ugošćuje svoga Boga. Kao Dijete Bog čovjeku
dolazi, da bi čovjek mogao iskazati svoje milosrđe svome Bogu. Sve su igre i
nadigravanja isključeni. Dijete ništa ne želi primiti nego dobrotu i nježnost.
Stoga jednom prigodom Isus reče: »Zaista, kažem vam: Što god učiniste jednom
od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40).«
Isus u svakome čovjeku prepoznaje sebe. Stoga Dijete Isus moli i traži
neka prestanu zakulisne igre i prijevare. Neka prestane ovisnost. Neka prestane
svaki lažni oblik poslovanja. Neka prestane život na crno u bilo kakvom obliku.
Neka prestane abortus i nevjernost. Neka prestane iskorištavanje nezaposlenih
koji trebaju rada i samopoštovanja. Neka prestane ponižavanje siromašnih. Neka
prestane zloporaba čovjeka i svih ljudskih ranjenih stanja. Neka to sve
prestane jer svaki je čovjek dijete u Marijinim rukama, rođeno u Betlehemu.
Marija u svakome čovjeku traži dom za svoje Dijete. U svakome čovjeku Bog
prepoznaje sebe, Novorođeno Dijete iz Betlehema.
Željeli bismo ovoga Božića primiti novo ime. Postanite dijete koje odnosi
ljutnju, strah, neizvjesnost, krivnju i svaki drugi jad. Primite u ruke Dijete
da bi nestala tužna prošlost. I neka nestane straha od budućnosti, jer doista –
ovo je Betlehem. S nama je Dijete koje kani rasti, napredovati i stvarati
budućnost, novi svijet.
