Biblija
od prve do zadnje stranice govori o grešnom stanju čovjeka, o posljedicama toga
stanja te o Božjoj brizi i ljubavi za čovjeka. U isto vrijeme, Biblija čovjeku pokazuje
put. Redovito kažemo da se ovaj grijeh neumjerenosti u prvom redu odnosi na
neumjerenost u jelu i piću. Ustvari, u toj temeljnoj, izvornoj životnoj potrebi
čovjek pada u kušnju – izgubiti mjeru.
Tu su slabosti, tu počinje grijeh i tu se očituje ljudsko grešno stanje. Vidjeli
smo kako se mala djeca potuku, nezaustavljivo plaču zbog kolača, igračke ili
nečega sličnoga. Razlika je samo u tome da djeca to ne znaju sakriti.
Grijeh
započinje onda kad čovjek izgubi mjeru. Znamo,
treba piti – ali ne previše. Od jela živimo, ali kad jelo postane svrha samo
sebi, kad užitak postane jedini cilj, onda
sve postaje grijeh. Trebati novac nije grijeh. Imati novac nije grijeh.
Ali kad želji nema mjere, onda novac postaje razlog i povod naše spremnosti i
zlo učiniti. Tada novac postaje ubojstvo
bližnjega, zatvor duše i teški grijeh. Neumjerenost
pogađa sva područja ljudskoga života i sve aktivnosti. Zato je ova tema daleko šira, nego što na
prvi pogled izgleda.
Bernard
Madoff u svoje vrijeme bio je veliki i slavni bankar. Novčarske
institucije svijeta gledale u njega,
prema njemu se mjerile i njemu se divile. A u stvarnosti, čitavi sustav kojega je
sagradio i vodio je bio totalna laž. Tisuće i tisuće ljudi prevario je i
unesrećio. Ukrao je je preko oko 4 hrvatska godišnja proračuna. Naravno,
doživotno je u zatvoru. Koliko čovjeku treba!? Koliko je čovjeku potrebno za
svaki dan? Koliko je trebalo njegovoj djeci? Kakva je potreba i logika vodila
njegove misli i odluke? Mjera svemu bila je beskrajna, sebična neumjerenost. Njegova
neumjerenost hranila je neumjerenost tisuća drugih koji su željeli samo zaradu.
Jedna neumjerenost stvarala je drugu i tako bez kraja. Granica je sami
pakao.
Sada
smo brzo osuditi Madoffa, ali zapravo svi smo isti ili slični. Duh s kojim
dodirujemo svijet jest ono što Bog vidi i sudi, a ne količina do koje pojedinac
u kušnji može doprijeti. U Božjim očima
jednaka je sebična neumjerenost oca koji je zapustio svoju obitelj i sebična
neumjerenost nekoga tko je zapustio i povrijedio više ljudi.
Neumjerenost
nastupa onda kad čovjek u sebi ne uspijeva, ne zna, ne može, neće zaustaviti grijeh koji
ga vodi u sve sebičnije i
bezobzirnije čine protiv Božje volje, protiv
dobrote i ljubavi. Po neumjerenosti čovjek otkriva
»blagodati« grijeha i u njima
ustrajno nastavlja živjeti. Neumjerenost je nešto što stoji nasuprot umjerenosti
koja dolazi od Boga stvoritelja. Bog je svijet stvorio po mjeri.
Umjeren
čovjek bit će uvijek zadovoljan s onim što mu po pravdi pripada, što je
istinski zaradio i s onim što mu je potrebno i dobro. Neumjeren čovjek nema
mjere. Koliko god može, on će sebi nastojati prigrabiti. Ništa ne znači što je
ono što je prigrabio oduzeto od gladnih, od žednih, od onih koji umiru od
nestašice. Vlastita sebičnost postaje jama bez dna i mjera bez mjere.
Umjerenost
je Božja mjera. To je mjera ljubavi. Umjerenost je mjera koja od Boga
stvoritelja dolazi. Svijet je sagrađen i živi od Božje umjerenosti. Bog svijet gradi
od stvari koje po mjeri i pravilno postavlja jednu pored druge.
Na
Petrovdan godine 1959., s pokojnim ocem na Kočerinu prodavao sam jabuke
petrovače. Pokraj nas jabuke je, također, prodavala neka žena. Dolazi jedna
osoba, potencijalni kupac te gleda
njezine jabuke i naše. Ja nisam mogao šutjeti. Počeo sam govoriti da su naše jabuke bolje i počeo sam kupca
nagovarati da kupi naše jabuke, a ne njezine. Dok to govorim, odjedanput na
ramenu osjetih snažnu očevu ruku. S licem punim ljutnje i bijesa strogo me je
ukorio: »Nikada nemoj loše o tuđim jabukama govoriti.« Njegove riječi su bile
kao grom. Očito, bio sam izgubio mjeru. Nisam imao poštovanja prema ženi koja je, kao i mi,
prodavala jabuke. Otac je sinu pokazao mjeru i to mjeru svake mjere. Htio je
pokazati što se smije, a što ne smije. Kazao je da se ne smije loše govoriti o
susjedi, koja kao i mi, pošteno kuša prodati
jabuke. Ne sjećam se da je ikada moj otac, prije ili poslije, tako
strogo nastupio. To što sam tada učinio nije mu se svidjelo. Krivo sam mjerio.
Otac je prijekim sudom prosudio da mora zaustaviti mjeru kojom sam sebično
mjerio. To je bila lekcija o mjeri koju sam za život zapamtio.
Neumjerenost
nastupa svaki put kad čovjek pogubi Božju mjeru razuma, mudrosti i ljubavi. Od
neumjerenosti dolaze ratovi, siromaštvo, glad, suše, nesreće, svaki oblik
kriminala. Od neumjerenosti dolaze fizičke, psihičke i duhovne teške bolesti. Od
neumjerenosti ljudi umiru; jedni jer su se prejeli – a drugi jer su gladni. Od neumjerenosti
brakovi se raspadaju, obitelji stradaju. Od neumjerenosti pakao se puni. Bog
nam daje mjere po kojima nas je stvorio, po kojima trebamo živjeti i koje
neprestano trebamo tražiti. Božje mjere su upisane u prirodu i po njima nebo i
zemlja postoje.
