Svako jutro je posljedica proživljene noći. Sunce se opet pojavljuje na istoku i stavlja nove sekunde i minute preda me nudeći mi ih kao priliku za štošta novoga. Kako se upustiti u novi dan i što učiniti s njim kad je već stavljen preda me?
Svijet je stvarno odavno. Ljudi su kroz povijest vjerovali u štošta, od vremenskih pojava, nebeskih tijela, vlastitih rukotvorina do ljudi kojima su pripisivali božanska svojstva. Za stvari koje ne razumije, a drži ih važnim, čovjek je tražio i još uvijek traži objašnjenja.
Ako donosim zaključke, onda to nosi sa sobom i neku odgovornost; odgovornost za vlastite zaključke. Ako donosim zaključke, to onda povlači za sobom da imam i vlastito mišljenje...
"Dvoje djece: sin i kćer" - uz osmijeh na licu pun sjete i boli nastavlja – "i muž je bio s njima kad su poginuli! Sve troje..."
"On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi." (Ps 1,3)
Svaka skupina, bila ona veća ili manja, povodi se za određenim pravilima prema kojima formira svoj pogled na ostatak svijeta, odnosno prema kojima usmjerava svoje djelovanje.
Kako god okreneš, nikako ne možeš biti dobar. Uvijek pogriješiš.
Prije ili kasnije, u raznoraznim situacijama, shvatim da na zemlji ne postoji nijedan čovjek niti neko zanimanje koje bi mi moglo pružiti konačne formule i konačna rješenja za moja trenutna pitanja i moje probleme.
Kako danas govoriti o slobodnom čovjeku? Svatko se veže uz neke svoje bilo veće bilo manje terete koji ga čine više ili manje zatvorenikom ili robom.