Duboko se u nama ukorijenila sklonost da uvijek primjećujemo samo činjenicu da drugi postupaju pogrešno. Na taj način gubimo iz vida ono bitno: prihvaćanje i potvrđivanje Božje volje u svom životu, koju velikim dijelom oblikuje borba drugih ljudi protiv nje.
Jeste li se ikada zapitali zašto je tome tako? Zašto oni koji drugima nameću moralne propise iz Biblije sami to isto ne žive? Licemjera nam je puna kapa, zašto se uopće opterećivati s onim što Katolička crkva propisuje i traži!?
Friedrich Nietzsche, jedan od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća, donosi nam nihilizam kao krajnje određenje čovjeka.
Kad bismo pitali ljude da nacrtaju redovnika, bi li ga nacrtali s habitom ili bez habita? Pitanje je, naravno, retoričko, a o tome kako realnost zna odstupati od ideje čitajte u sljedećem tekstu.
Kao ključni uvjet izgradnje autentične ljudskosti nameće nam se prihvaćanje sebe i drugih. Te dvije stvari su u uzajamnoj povezanosti - sa svakim otuđenjem od sebe, svako odbijanje kontakta s nutrinom smeta i međuljudskim kontaktima i prihvaćanjima.
Walsh kroz cijeli dokumentarac svoje sugovornike pita jednostavno pitanje: Što je žena? Odgovori koje je dobivao ostavit će vas u šoku.
Susret Marije i Elizabete, ali i susret Krista i Ivana Krstitelja u utrobama svojih majki...
Bog računa na tebe, dugo te je čekao i skupo te je platio. Budi muško i ne boj se, možda si samo nebrušeni dijamant koji treba doradu. Prilično sam uvjeren da svemogući Bog može riješiti taj problem.
Bog pritječe u pomoć, ne kao onaj koji sve rješava čarobnim štapićem, već kao onaj koji želi suradnju. Bog daje vesla za obje ruke, a ne samo za jednu.