Ove godine Hercegovačka franjevačka provincija službeno slavi 130 godina od svoga utemeljenja i ovim ćemo se tekstom kratko osvrnuti na povijesne okolnosti koje su dovele do toga.
Tako je Isus danas postao ''persona non grata'' na vlastitom rođendanu. Tko zna, možda smo samo zaslijepljeni od blještavila lampica u našim domovima i gradovima pa ne vidimo tko nam to dolazi na kraju ovog iščekivanja.
U tijeku je borba nogometnih divova za krunu najboljeg na svijetu. To je i prilika za one 'manje' da daju najbolje od sebe i pokušaju se probiti na vrh svjetske nogometne scene. Prije četiri godine, sjećanja su još svježa, među našim je narodom vladala posebna atmosfera radosti i zajedništva jer su naši nogometaši polako ali sigurno preskakali prepreke na putu do finala.
Na današnji dan slavimo svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije. O čemu se tu zapravo radi? Što se tu slavi? Zašto to Crkva smatra važnim za kršćane? Što Marijino bezgrešno začeće znači za moj život?
Kad bi Ivan Krstitelj imao kućicu na Adventu u Zagrebu, bi li uspio privući dovoljno ljudi da prometom pokrije barem režije? Ili bi ga možda nakon dan-dva netko prijavio za remećenje javnog reda i mira zbog nešto grubljih riječi - govora na koji naše uši i nisu baš navikle ili ga uopće ne žele slušati? Kakve bi šanse imali „skakavci i divlji med“ pokraj kobasica, germknedli, chef's burgera, fritula i kuhanog vina? Bi li uopće Ivan isposnik ikoga privukao ili bismo ga etiketirali kao psihijatrijski slučaj? Konačno, kome i o kakvom Kristu je govorio Ivan?
Neka nam primjer i zagovor svetoga Andrije pomogne da na kraju adventa, kada izvučemo svoje mreže, ne nađemo prazninu i razočaranje, nego radost i smisao življenja kao plodove ovoga hoda prema Božiću.
Za svece je karakteristično što su uvijek radili na izgradnji Crkve. Izvor svetačke radosti sam je Gospodin i sveci su to dobro znali. Franjo i njegovi izdanci uistinu su nam divan primjer otvorenosti Gospodinu, što, naravno, nije uvijek lako.
Umijmo se ujutro zornicom, preko dana se hranimo prepoznavanjem Boga u ljudima s kojima živimo, a navečer, prije spavanja, svjesno zahvalimo istinitom obećanju Neba. Tko zna, možda upravo u vremenu našega sanjarenja Bog ostvari svoju viziju s nama.