Baš kao što je On odbio pretvoriti kamen u kruh jer je radije tražio Božju riječ, tako i mi moramo biti spremni odreći se svega onoga što nas sprječava staviti baš Njega na prvo mjesto.
Mi se sasvim lako možemo naviknuti da svake nedjelje odemo na misu, poslije na piće i sve to okrunimo jednim lijepim obiteljskim ručkom te tako iz nedjelje u nedjelju, a da uopće i ne razmišljamo o onom što činimo. Baš zbog toga je potrebna priprava za svetu misu.
Danas odluči biti samo jedno zrno soli i tračak svjetlosti onima kojima je život neslan ili koji baš ne vide jasno kuda trebaju hodati i – ostvario si svoj poziv!
Pozvani smo na to da jedni drugima, ali i sami sebi, budemo Ivan Krstitelj kako bismo se ispravno pripremili za dolazak Gospodnji koji radostan hita da nas spasi.
Zašto bih ti vjerovao? Vjerojatno zato što smo jedni drugima potrebni. Vjerojatno zato što je Isus stavio sve svoje u Očeve ruke; vjerojatno zato što je Isus sve svoje predao za nas.
Želim ti... Božić!
U Njegovim su rukama prošlost i budućnost, a nama je podario sadašnjost i mogućnost da mu same sebe predamo u Njegove sigurne ruke govoreći s Marijom: „(…) neka mi bude po riječi tvojoj.“ (Lk 1, 38).
Dobro je još jednom ponoviti što dobivaju oni koji Krista primaju, koji dopuštaju zarobiti se njegovom beskrajnom ljubavlju i koji postaju njegovi: A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja (Usp. Iv 1, 12).
Pođimo na svoje hodočašće u svoj Betlehem. Pronađimo Ga i darujmo mu ono što imamo.