U današnjem evanđelju (Iv 1, 35-42) ponovno nas zadivljuje lakoća kojom Isus privlači svoje učenike. Ivan i Andrija bili su najprije učenici Ivana Krstitelja.
Marko događaj današnjeg evanđelja smješta na obalu Galilejskog mora. Tamo je Isus propovijedao Evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju".
Čitajući današnje Evanđelje, lako nam je uočiti da Isusova riječ ostavlja dubok dojam u onima koji slušaju Njegovu propovijed. Ljudi tu susreću nešto sasvim novo.
Ma o kakvom se našem poslu radilo, on zahtijeva određene pripreme, pa bile one većeg ili manjeg opsega.
Ulazna pjesma treće nedjelje došašća poziva nas na radost: "Gaudete in Domino semper! Iterum dico, gaudete! Dominus prope est!" (Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! – Fil 4, 4-5).
U današnjem svijetu, a posebno kod nas mlađih mogu se često čuti ovakve rečenice: "Kad mi je najpotrebniji prijatelj ja sam sâm! Ma mene nitko ne voli! Kome ja još trebam? Koji je smisao moga života kad je taj život toliko prožet patnjom i mržnjom?"
Kada Bog govori, svaki ljudski govor zašuti! Stoga bi bilo mudro suzdržati se od veleumnih tumačenja misnih čitanja današnje svetkovine i osluškivati Dijete iz jaslica.
Na prvi bi nas pogled mogla začuditi oprečnost između betlehemskog mironosnog čuda i ubojstva svetog Stjepana u Jeruzalemu tijekom prvog progona novorođene Crkve.
"Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide." (Heb 11, 8). Vjerom pozvani toliki velikani Starog zavjeta poslušaše i zaputiše se na put sa svojim Bogom koji je vjeran svojim obećanjima.